петак, 21. октобар 2016.

Revizor -Gogolj

    Ovo Gogoljevo delo je napisanpo pre mnogo godina ali čak i sada može da nam posluži kao primer kakvi ne treba da budemo, ni kao ljudi ni kao društvo. Neverovatno je to što je slika ruskog društva od pre toliko gopdina ista kao i  naše društvo u sadašnjosti. Ovaj veliki pisac je imao moć da pronikne duboko u način razmišljanja i življenja ljudi na vlasti. Njegov cilj, kada je počeo da piše ovo delo, je bio da prikaže kakvi su ljudi koji su bili predstavnici vlasti Nije bitno kolika su njihova ovlašćenja, svi su oni korunpirani. U ovom delu možemo videti da su oni čak imali određenu tarifu koliko su mogli da uzmu mito zavisno od toga na kom su položaju bili, onda možete da zaključite koliko je ta korupcija bila organizovana. Gogolj je napisao ovo delo vodeći se ruskom poslovicom: "Ne treba grditi ogledalo ako je lice ružno". Pri tom se naravno u ovom slučaju misli na ružno lice Rusije i njenog društva. Dok čitamo delo prosto je nemoguće a da se ne osvrnemo i na naše društvo kao i na društvo drugih zemalja. Prosto je društvo o kome govori Gogolj isto kao i naše. Ništa se tu ne menja samo se menjaju akteri a sve ostalo je isto, Gogolj nam u svom delu govori o jednom malom mestu u Rusiji koje je toliko korumpirano da kada čuju da će im doći revizor nastaje opšta pometnja. Delo postaje još zanimljivije kada im u njihovom malom mestu stigne nepoznat čovek za koga misle da je sam revizor...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 800din PostNetom.

VILIJAM ŠEKSPIR: ROMEO I JULIJA - ANALIZA


ANALIZA: Ovo Šekspirovo delo je jedna od najvećih i najlepših tragedija ikada napisanih. Čak i posle toliko godina se čita sa oduševljenjem. Delo nam govori o dvoje mladih ljuidi Romeu i Juliji koji su gaili jedno prema drugome ljubav takvih razmera da se više nikada posle njih takva nije ponovila. Romeo je pre nego je sreo Juliju bio zaljubljen u Rozalindu ali ta ljubav nije bila uzvraćena. Kada je upoznao Juliju njegov život više nije bio isti kao ni njen. Njih dvoje su potomci dveju porodica koje godinama žive u mržnji i njihova ljubav je osuđena na propast već od samog početka. Dvoje mladih su mislili da je jačina njihove ljubavi dovoljna da otopi led sa srca njihovih roditelja, na njihovu nesreću nije bila. Njih dvoje su se tajno venčali uz pomoć starog monaha. Julijin rođak je ubio Romeovog najboljeg prijatelja, a Romeo zatim ubio njega kako bi ga osvetio. Nakon tih nemilih događaja Romeo je proteran te Julija ostaje sama i slomljena od tuge. Videvši kako ona pati i tuguje njeni roditelji su odlučili da je udaju ni ne sluteći da je ona već udata i da pati za svojim mužem. Znajući da je udata i da ne može ponovo da sklopi brak,stari monah je odlučio da im pomogne tako što će da iscenira njenu smrt i da obavesti Romea da dođe tajno po nju i da zajedno pobegnu. Zla sudbina je imala druge planove za njih. Romeo je za njenu smrt saznao pre nego je dobio monahovu poruku te on dolazi do svoje drage i kraj njenog odra sebi oduzima život. Kada se Jujlija probudila i videla mrtvog Romea odlučuje da u smrt odu zajedno.Te si i ona oduzima život.Kada već njihova ljubav nije bila moguća na ovom svetu možda će biti moguća bar na drugom. Nakon što se desila ova tragedija njihovi roditelji su shvatili gde su pogrešili ali je već bilo kasno da isprave bilo šta. Zarad pomirenja njihovih porodica plaćena je prevelika cena...
ROMEO I JULIJA, Biblioteka Vedri duh


Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

ROMANTIZAM U SRPSKOJ KNJIŽEVNOSTI


    Romantzam kao pravac je nastao u devetnaestom veku. Ono što karakteriše romantizam to težnja za slobodom i za slobodom izražavanja. Neko ko je najzaslužniji za to što se u našoj zemlji razvio romantizam je Vuk Krađžić. Njegov put je bio veoma trnovit. Jednog trenutka je bio potpuno sam sa svojom idejom. 
    Ubrzo su se oko njega sakupili viđeni pisci tog doba kao što su: Laza Kostić, Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić. Zahvaljujući njima naša kniževnost je napredovala i kod nas je stigao romanrizam kao pravac u književnosti. Vuk Karađžić je težio tome da se afirmiše naš narodni jezik u pisanju. Mladi pisci su bili istog mišljenja kao i Vuk i konačnio je došlo do nacionalnog buđenja i kulturnog preporoda u našoj zemlji. Rad mladih pisaca koji su se okupljali oko Vuka, naišao je na odobravanje svetskih pisaca poput Getea. To im je dalo vetar u leđa da nastave u tom pravcu. Nihovo pisanje je svrstano u naivnu književnost, pisali su narodnim jeziku i time se približila književnost narodu. Međutim tadašnja vlast u našoj zemlji sumnjičavo je gledala na rad naših pisaca pa i na samog Vuka...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

четвртак, 31. март 2016.

CEO SVET JE PROKLETA AVLIJA


Svako ko je pročitao delo Ive Andrića ne može a da se ne zapita u kakvom svetu mi živimo? To isto sam se i ja zapitala/o.Nakon što sam pročitala delo kao da su mi se oči nekako otvorile.                    
            Po prvi put sam videla stvari na koje nikada nisam ni obraćala pažnju, videla sam svet onako ogoljen bez ružičastih naočara. Na moju žalost taj svet mi se nije dopao. Shvatila sam da i mi živimo u jednoj prokletoj avliji kao što je i stari fra Petar. Ne samo mi već ceo svet. Sve ono što se dešava u našoj zemlji i u svetu sve nas navodi na to da zaključimo da je i u našoj prokletoj avliji vrlo slično kao i u Andrićevoj. Njegovi su likovi svi imali neku muku i nevolju baš kao i mi u našem svetu i svako je na ovaj ili onaj način bio kriv za nešto, čak i zbog neke sitne misli ili dela koje su počinili. Što bi Karađoz rekao: "Svi su krivi makar i u snu". Neko svoju krivicu priznaje neko ni samom sebi ne želi da prizna. U Andrićevoj avliji se govori o društvu čiji se temelji ljuljaju i u tom haosu i rasulu iz straha da ne izgube vlast hapse i krive i nedužne. Ništa nije ni u današnjem svetu bolje. Svi se trude da ostanu na vlasti što duže i grade svoj život preko tuđih leđa .U svetu ,toj prokletoj avliji niko ne preza ni od čega. U zatvorima su čak i nedužni ljudi a lopovi i kriminalci su na slobodi žive svoje živote punim plućima.Moralne vredosti celokupnog društva u celom svetu su poremećene. Sudi se nedužnima a sude im upravo krivci. Sve se nekako istumbalo naglavačke baš kao i Andrićevoj avliji. Čudno je kako godine prolaze a te avlije nekako uvek ostaju u ljutskom društvu. Mi smo u jednoj takvoj u nekoj manjoj varijanti a svet u jednoj  ogromnoj. Nekako kao da imamo mnogo manjih avlija u jednoj ogromnoj svetskoj. Oko nas se dešavaju vrlo ružne stvari nevinim ljudima koji nisu zaslužili tako strašne sudbine baš kao ni fra Petar ali tu ljudi oni nedužni i nejaki kao da ništa ne mogu da promene niti da utiču na to što im se dešava. Ljudi se bore koliko mogu protiv nepravde i zuluma ali borba je kratkog daha jer "avlija potčinjava čoveka vremenom i on počinje da se gubi". Da bi lakše mogli da shvatimo situaciju u našoj avliji ili bolje rečeno svetskoj jer sve je postalo isto svuda,najlakše možete da razumete ako prošitate sledeće rečenice: "Ako hoćeš da znaš kakva je neka država i njena uprava, i kakva im je budućnost, gledaj samo da saznaš koliko u toj zemlji ima čestitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi"...

knjizara-sigma.rs

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

четвртак, 17. децембар 2015.

LJUBAV KAO VEČITA INSPIRACIJA PESNIKA

    Još od davnina ljubav je prisutna u književnim delima. Tu su i prve pesme u prošlosti govorile o raznim ratovima ali i o ljudima koji su patili zbog ljubavi.
    Ne moramo da idemo toliko daleko vekovima u prošlost dovoljno je da se podsetimo dela koja se i dan danas čitaju a koja odišu ljubavlju. Bilo da je obostrana ili je neuzvraćena  ona je uvek tema književnih dela. Osvrnućemo se na dela koja su nam poznata poput Petrarkinog, Kanconijera. To je poznato delo koje govori o ljubavi Petrarke prema  Lauri, udatoj ženi koju je prvi put video u crkvi u Avinjonu. Naravno ta ljubav nije uzvraćena ali njega to ne sprečava da piše o njoj na poseban, uzvišen način kao o božanstvu koje je bez mane prosto savršena. Piše za njenog života pa čak i posle njene smrti. Međutim njegov način pisanja je toliko uzdiže da su  mnogi koji su proučavali njegova dela tvrdili da ta žena nije postojala ,samo zato što je o njoj pisao sa obožavanjem  kao da je ona neko božanstvo. Ne možemo pisati o ljubavi u književnim delima a da ne spomenemo Šekspirovo delo "Romeo i Julija". Ovo delo govori o ljubavi koja se tragično završila i mnogi književnici smatraju da je njihova ljubav bila najveća ljubav u svetskoj književnosti o kojoj se pisalo. Šekspir nam je u svom delu pisao o  ljubavi koja je bila toliko jaka da ih je oboje odvela u smrt. Što se naših domaćih pisaca tiče moramo spomenuti pesmu "Očiju tvojih da nije", koju je napiso Vasko Popa. On nam o ljubavi piše na jedan poseban način,govori nam da je ljubav osećanje koje može da promeni svet. Ako smo voljeni i volimo svet vidimo na sasvim drugačiji način, vidimo sve oko sebe  obojeno duginim bojama.Tada i sunce može jače da sija i nebo ima drugačiju boju nego obično. Nažalost ta ista ljubav koja nije uzvraćena svet nam boji u tužne sive boje i život gubi smisao. Motiv ljubavi pisci koriste svako na svoj način. Uzmimo za primer Jovana Jovanovića Zmaja koji piše o ljubavi na sebi svojstven način. Đulići su ispunjeni ljubavlju, toliko jakom da u stihovima osećamo nevericu dali se ta ljubav toliko jaka i velika stvarno dešava njemu ili je to samo san i varka. Pisac o svojoj ljubavi govori sa velikom nežnošću i emocijama koje su zapravo emocije koje je i sam doživeo, više je pisao autobiografski.Tokom čitanja raznih dela vidimo da pisci uvek koriste u svojim delima motiv ljubavi bilo da je to ljubav između mušarca i žene ili ljubav prema deci, braći ili prijateljima.       
   Kakva god da je ljubav u pitanju ona je ne presušni izvor inspiracije kako naših tako i svetski. Jer ljubav je najlepše osećanje koje je ikad živo biće iskusilo.